Senzor identificira opasna mjesta

Staklo je ambalažni materijal s brojnim očitim prednostima. Nije toksičan, može se reciklirati i nudi izvrsnu zaštitu za svoj sadržaj. Međutim, ima jedan intrinzični nedostatak: ako ga prejako stisnete, staklo se može razbiti ili rasprsnuti. Punionice iz industrije hrane i pića često se suočavaju s dvojbom: smanjiti brzinu linije za punjenje i tako zaštititi spremnike, ali smanjiti učinak punjenja? Ili većom brzinom riskirati gubitak proizvoda koji se onda mora eliminirati?

„Tehničke optimizacije na liniji mogu riješiti problem, ali prvo treba utvrditi gdje je nužno izvršiti koje promjene“, kaže Michael Waltl, jedan od voditelja tehničkog servisiranja u Vetropacku. S tim se pitanjima nedavno susreo jedan švicarski proizvođač hrane i Vetropackov kupac: pronašao je male krhotine stakla na liniji, ali nije bilo vidljivog razbijenog stakla. Postavilo se pitanje: gdje je i zašto došlo do oštećenja staklenki?

Kako bismo otkrili uzrok problema, naša služba za korisnike prvi je put upotrijebila novi uređaj: linijski senzor ShockQC kanadske tvrtke Masitek. Ovaj senzor najvećom preciznošću mjeri sile i opterećenja koja djeluju na stakleni spremnik. Kao dio usluge, za našeg smo klijenta proizveli točnu repliku staklenog spremnika za testiranje – u ovom slučaju posrijedi je bila staklenka Europa od 390 mililitara. Replika izrađena od otporne plastike opremljena je ShockQC senzorom koji je kalibrirao proizvođač, a zatim je krenula niz liniju za punjenje zajedno s nizom drugih staklenki. U ukupno četiri testa, svaki s različitim brzinama trake, replika i senzor prošli su kroz cijelu liniju – od prvog raspakiravanja staklenki do posljednjeg transportera koji odvozi staklenke u gotovim kutijama. Skupovi izmjerenih podataka prenosili su se 100.000 puta u sekundi na tablet računalo koje ih vizualizira na lako razumljivoj nadzornoj ploči.

Rezultat je bio sljedeći: dok se staklenke laganim tempom vode kroz liniju od uređaja za depaletizaciju do stroja za punjenje i od rashladnog tornja do kartonske kutije i transporta, uz dovoljnu minimalnu udaljenost, postoji zona udara između linija za punjenje i zatvaračice gdje su staklenke izložene udarima koji do 60 posto prelaze minimalnu otpornost na udare koju jamči Vetropack. Na staklu koje je besprijekorno obrađeno toliko opterećenje ne mora nužno prouzročiti nedostatke.

No, čak i kod najmanjih nedostataka takav udar obično dovodi do odvajanja fragmenata stakla. Tako je pronađen uzrok problema i stvorena osnova za njegovo ciljano uklanjanje. Naš kupac sada ima priliku optimirati svoju liniju za punjenje točno na mjestu na kojemu je to stvarno potrebno. Zadovoljan je i Michael Waltl: „Nakon uspješnog prvog korištenja tu smo mogućnost primijenili i kod drugih zainteresiranih kupaca i svaki smo im put uspjeli brzo pomoći. Sada se radujemo pružanju podrške sljedećim kupcima u optimizaciji njihovih linija – brzo, jednostavno, svrhovito i bez nepotrebnih napora i troškova.“