Put prema smanjenju otpada.

Gospodine Bayer, čime se L-MW zapravo bavi?

Mi smo središnja platforma, tj. mreža za standardizaciju i ponovnu upotrebu različitih spremnika i ambalaže za višekratnu upotrebu. Mi dakle nemamo proizvodnju ni prodaju, već pratimo aktualne teme i tražimo prikladna rješenja. Važno je pratiti razvoj i nove trendove. Na taj način imamo pravo rješenje kada se pojavi potreba na tržištu.

Koliko je velika organizacija?

L-MW posluje učinkovito i s minimalnim resursima. Kao menadžer, odgovoran sam, zajedno s članovima, za identificiranje problema kojima se želimo baviti u budućnosti te za pronalaženje rješenja, nakon čega okupljamo sve dionike. Za neke teme obavimo i dodatne konzultacije s drugim stručnjacima. Međutim, najkompetentniji su uvijek ljudi na koje se to izravno odnosi. L-MW je odjel austrijske organizacije za standardizaciju GS1, koja je pak stopostotna podružnica austrijske gospodarske komore. Financiramo se putem članarina, njima pokrivamo naša događanja i ostale troškove. 

Na koji način utvrđujete teme koje će u budućnosti biti važne za industriju?

Obično teme proizlaze iz prijedloga naših članova ili novih zakonskih propisa. Jedan primjer su zakonske kvote za višekratnu upotrebu ambalaže za pića koje su u Austriji stupile na snagu početkom 2024. Trenutno je važna tema EU uredba o ambalaži (Packaging and Packaging Waste Regulation PPWR). Tu se postavlja mnogo pitanja koja se odnose na sve nas – što izravno, što neizravno. Stoga promatramo sve sektore. Što se događa u građevinskoj industriji? Što se događa u drvnoj industriji? Kako će se organizirati ugostiteljstvo kada će za nekoliko godina dio svoje hrane morati ponuditi u višekratnoj ambalaži?

Kada uočite potencijalne probleme, morate djelovati na vrijeme.

Naravno. Na temu PPWR-a bismo jednostavno mogli reći da do 2027. odnosno 2029. ima još puno vremena. Ali u konačnici moglo bi se dogoditi da dođe do zastoja u lancu opskrbe što bi moglo ugroziti proizvodnju i transport. Zato treba dobro razmisliti kada krenuti s aktivnostima. Vremenski okvir projekta od prvobitne ideje do rješenja i implementacije iznosi minimalno godinu i pol, vjerojatno dvije do tri. Ni za razvoj povratne boce od 330 l koja je lani uvedena kao standardno rješenje za pivarsku industriju nije bilo dovoljno dva tjedna.

Koje su aktivnosti nakon što odredite novi zadatak?

Formiramo odgovarajuće radne skupine. Kad sam već spomenuo povratnu pivsku bocu od 330 ml: imali smo zakonsku osnovu, a to je propisana kvota za višekratnu upotrebu ambalaže za pića u Austriji. Okupili smo sve dionike poput pivovara, trgovaca i proizvođača sustava za višekratnu upotrebu i zatim je radna skupina razvila standardizirano rješenje. Važno je da proces unutar radnih grupa bude u skladu sa zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja. Vodimo, primjerice, brigu i o tome da ne dođe do nedopuštenih dogovora.

Koja je tajna uspjeha?

Pa, radi se o tome da se zaista svi okupe i razgovaraju, da se svaki dionik pažljivo sasluša. Tek tada dolazi do istinske razmjene iskustava i informacija i svatko može doista shvatiti perspektivu drugoga. Primjerice, pivovara će razumjeti kako funkcionira trgovina. Na ovakav način smo uspješno riješili mnoge teme. Što je radna skupina raznolikija, to je rješenje bolje. I ono se zatim objavljuje za čitavu industriju. I ponavljam: to najbolje funkcionira kada je trend pravodobno prepoznat. Ako bi svatko već imao svoju vlastitu bocu, ne bi imalo smisla smišljati standardno rješenje.

Kojim projektima se trenutno najviše bavite?

Ima tu svega. Trenutno intenzivno radimo na razvoju povratnih boca od jedne litre za vodu i bezalkoholna pića. Zanimljiv nam je i “Refillable 2 Go”. U Austriji se na primjer dnevno upotrijebi više od 800 tisuća jednokratnih čaša za kavu. U prosjeku su u upotrebi svega deset minuta. Radimo na razvoju sustava za višekratnu uporabu, kako za čaše za pića, tako i ambalaže za dostavu hrane u ugostiteljstvu.

Velika tema su i kartonske reklame. Kao jednokratni prezentacijski sustavi u austrijskoj maloprodaji, a kojih godišnje ima 3 milijuna, troše puno kartona i istodobno generiraju CO₂. Stoga je osnovana radna skupina koja se zajedno s raznim proizvođačima bavi tim višekratnim displejima.

Vratimo se na povratnu pivsku bocu od 330 mililitara: kako danas ocjenjujete ovo standardno rješenje?

Odlično je; ne možemo ni zamisliti današnje tržište bez ove boce. Etablirala se kao standardna boca. Veseli me što smo zajedno s Vetropackom, trgovcima i pivovarama razvili ovakvo standardno rješenje. Vetropack sa svojom tehnologijom proizvodnje lakog stakla nudi inovaciju, a pivovare su vrlo brzo prepoznale konkretnu korist za svoju industriju. Jedino je u početku bilo izazovno riješiti prepoznavanje boca u automatima za povrat. Koliko znam, drugih problema nije bilo i s tržišta sam čuo samo pozitivne povratne informacije. Rezultati su impresivni i možemo ih prezentirati i izvan granica Austrije.

Hoćemo li u dogledno vrijeme dobiti i standardno rješenje povratne boce za vino?

Time se trenutno bavi austrijski okolišni institut i njihova podružnica pulswerk. U usporedbi s pivom, uspostavljanje povratnog sustava u ovom segmentu značajno je zahtjevnije. Podrazumijeva okupljanja velikog broja dionika. Usto je vino izuzeto iz zakonske kvote i nema još dovoljno pritiska s tržišta. Prema tome, rješenje još nije na vidiku.

Što mislite, u kojem će smjeru ići razvoj povratnih sustava?

Zaista je teško dati bilo kakve prognoze. Dok sam radio u REWE-u, proveli smo anketu o organskoj piletini. Potrošači su ovaj prijedlog doduše ocijenili pozitivnim, ali na prodajnom mjestu često su donijeli drugačiju odluku. Slično je pitanje i s višekratnom ambalažom: koliko je kupci prihvaćaju? Koje dodatne troškove su spremni preuzeti? Maloprodaja se stalno mijenja i teško je predvidjeti u kojem će se smjeru razvijati. Ipak, vjerojatno je da će se višekratni sustavi širiti – ne samo zbog zakonskih odredbi već i zato što predstavljaju razumno rješenje. U odnosu na recikliranje gdje se ambalaža koristi samo jednom, višekratni sustavi nude značajne prednosti.

Zahvaljujemo na razgovoru!