Ion Brumariu
Kada se Ion Brumariu prije šest godina pridružio Vetropacku Kišinjev, njegov posao uključivao je istovar vagona napunjenih kvarcnim pijeskom. Imao je samo 19 godina i nedugo prije zaposlenja je diplomirao na veterinarskom fakultetu. Tada nije mogao ni zamisliti da će njegova karijera otići u smjeru proizvodnje stakla, no danas vodi tim vruće zone i odgovoran je za nadzor ključnih proizvodnih procesa.
Inače, proizvodnja stakla bila je dio njegove obitelji mnogo prije no što je započeo vlastitu karijeru. Njegova je majka radila u odjelu za kvalitetu gotovo od samog otvaranja tvornice, dok je otac posvetio 39 godina svoje profesionalne karijere staklarskoj industriji. Iako Ion nije planirao slijediti obiteljsku tradiciju, tijekom pandemije okolnosti su ga dovele u tvornicu. Dva mjeseca kasnije ukazala mu se prilika da prijeđe s istovara pijeska na radno mjesto pomoćnog strojostaklara.
"Iako su moji roditelji radili ovdje, nisam znao gotovo ništa o proizvodnji stakla. Otac mi je davao savjete, ali bio je stroži prema meni nego prema ostalim članovima tima. Sad se možemo šaliti da sam naslijedio profesiju, iako sam zapravo sam morao pronaći svoj put," kaže Ion.
Prve godine na poslu bile su razdoblje intenzivnog učenja. Ion je učio od iskusnijih kolega, postavljajući pitanja i postupno razvijajući duboko razumijevanje proizvodnog procesa. Podrška onih koji su odvajali vrijeme za mentorstvo i dijeljenje svog znanja igrala je posebno važnu ulogu u njegovom razvoju.
Otprilike godinu i pol kasnije, Ion je postao strojostaklar, iako priznaje da se tada nije osjećao potpuno spremnim za novu razinu odgovornosti. Njegova nova uloga zahtijevala je da brzo savlada rukovanje naprednijim alatima, donosi odluke pod pritiskom i svakodnevno uči nešto novo. No, s vremenom je ono što je u početku izgledalo izazovno postala svakodnevica.
Tijekom godina nije se mijenjala samo Ionova uloga. Kaže da se promijenio i način na koji ljudi surađuju u proizvodnji. "Danas, kad se pojavi problem, ne tražimo nekoga koga bi okrivili ili prebacili odgovornost na drugi odjel. Važno nam je razumjeti uzrok i zajedno pronaći rješenje. Raspravljamo, analiziramo i slušamo jedni druge. U proizvodnji stakla nitko ne može znati sve, zbog čega je svaka osoba u timu važna", kaže Ion.
Njegovo promaknuće u poslovođu vruće zone označilo je sljedeću značajnu prekretnicu u njegovoj karijeri. "Nikada nisam mislio da ću doći do ove pozicije. Bojao sam se, ali uz podršku Romana Yatsuka i Liliana Anghela, odlučio sam prihvatiti priliku," dodaje. Danas njegove odgovornosti sežu izvan vlastitih zadataka. Nadzire proizvodne procese, podržava operativne performanse i vodi svoj tim, osiguravajući da se standardi kvalitete, učinkovitosti i sigurnosti dosljedno poštuju.
Ipak, profesionalni razvoj ne definira isključivo kroz nazive radnih mjesta. Za njega je jednako važno nastaviti širiti znanje. Nedavno se prijavio na studij vezan uz sigurnost hrane i nada se da će u budućnosti nastaviti obrazovanje u inženjerstvu. Njegova znatiželja vodi ga i dalje od neposrednih proizvodnih odgovornosti. Prije nekoliko godina Ion je studirao IT i programiranje. Iako nije završio smjer, ono što je naučio iskoristio je u praksi razvijajući mali alat koji omogućuje brže izvođenje određenih proizvodnih izračuna, izravno s mobitela. Na pitanje o svom pristupu poslu i životu, Ion ostaje jednostavan: "Oduvijek sam želio učiti nešto novo. Ako vidim da se proces može pojednostaviti ili ubrzati, želim istražiti kako. Imam jednostavno načelo: ono što ne znam mogu naučiti."
Taj princip dobro opisuje njegov profesionalni put. Svaka nova faza potaknula ga je na učenje, pronalaženje rješenja i širenje vještina – a tako planira nastaviti i u budućnosti.