Upornost

Inovator Michel Cornaz

Michel Cornaz bio je aktivan u staklarskoj industriji tijekom cijelog svog života – baš kao i njegova braća Raymond Cornaz (otac Claudea Cornaza) i Jean-Daniel Cornaz. Nakon što je stekao diplomu kemijskog inženjerstva na Federalnom institutu za tehnologiju (ETH) u Zürichu, Michel Cornaz je 1952. godine otišao u SAD. Namjeravao je godinu dana raditi u industriji staklene ambalaže i upoznati najnovije procesne tehnologije. Počeo je u kompaniji Emhart Glass Inc., vodećem američkom proizvođaču staklarskih strojeva sa sjedištem u Hartfordu, Connecticut. Umjesto planirane jedne, Michel Cornaz je SAD-u ostao punih šest godina – radeći za Emhart Glass Inc. u razvoju, proizvodnji i prodaji staklarskih strojeva. Zatim se vratio u Zürich i preuzeo odgovornost za razvoj poslovnih aktivnosti tvrtke u Europi i Aziji. Do kraja svoje karijere, Michel Cornaz radio je u Emhart Glassu čak 42 godine. Prije odlaska u mirovinu 1994., šest godina bio je predsjednik cijele Emhart grupe (od 1998. poznate kao Bucher Emhart Glass).

Uz podržavanje razvoja kompanije Emhart Glass u međunarodnu organizaciju sa sedam lokacija, Michel Cornaz osnovao je centre za obuku i razvio usluge savjetovanja za kupce. Kao predsjednik Cornaz AG Holdinga pratio je i razvoj Vetropack grupe. Na toj funkciji, zajedno sa svojom braćom Raymondom i Jean-Danielom (koji su se pridružili staklani u Bülachu i 1966. osnovali Vetropack ), usmjeravao je širenje Vetropack grupe prema istoku – koje su Raymond i Jean-Daniel Cornaz uspješno proveli. Michel Cornaz u međunarodnoj staklarskoj industriji ima iskustvo od nekoliko desetljeća, a njegovo znanje o evoluciji staklarstva gotovo je jedinstveno. Od prvog dana prati i razvoj procesa toplinskog očvršćivanja stakla – koji je započeo partnerskom suradnjom između Vetropacka i Bucher Emhart Glassa.

Počeci razvoja

"Vetropack i Emhart Glass još su 2011. pokrenuli istraživački projekt nazvan hard glass, bez većih formalnosti", prisjeća se Michel Cornaz. "Cilj je od početka bio proizvesti povratne smeđe pivske boce smanjene težine", objašnjava. Kako bi omogućili masovnu proizvodnju, istraživači su tražili načine integracije procesa zagrijavanja boca u proizvodni proces. No, budući da su boce morale prijeći podužu udaljenost od proizvodne linije do hladionika, nisu postigle dovoljno visoku prosječnu temperaturu koja bi omogućila daljnju obradu na pravilan način. "Emhartova ideja bila je instalirati grijano postrojenje za dovođenje boca u hladionik", nastavlja Michel Cornaz. "Postrojenje je bilo namijenjeno transportu prethodno ravnomjerno zagrijane staklene ambalaže u hladionik na daljnju obradu."

Upornost se isplati

Nažalost, istraživački je projekt u to doba Emhart Glass prekinuo iz financijskih razloga. Michelu Cornazu je žao što nisu zajedno nastavili s istraživanjem – no danas mu je zadovoljstvo činjenicom da je Vetropack nastavio samostalno raditi na projektu i ulagati u naprednu tehnologiju tim veće. Čvrsto vjeruje da je inicijalni istraživački projekt bio ključan za razvoj ove inovativne tehnologije: "Praktično iskustvo stečeno tijekom tog projekta dalo nam je početni poticaj", napominje.

"Kao i sa svim izumima, potrebni su ljudi koji su uporni i zainteresirani – u ovom slučaju, ljudi voljni istražiti mogu li se upotrijebiti postojeći hladionici." Svaki korak na tom putu – kao što su postignuti rezultati, visoka kvaliteta manjih boca i lakog stakla – djelovao je motivirajuće i otvarao put prema sljedećoj fazi putovanja. Michel Cornaz vjeruje da je upravo ta upornost bila ključna: "U staklarskoj industriji uvijek je bilo ljudi s vizijom. Kakve god ideje imali, nastavili bi ih isprobavati – i jednostavno ne bi odustajali", prisjeća se. Po njegovom mišljenju, na taj način je Vetropack proteklih godina stekao tako veliki know-how i njegova stručnost i pionirska uloga danas mu pomažu odgovoriti na potražnju tržišta za lakšom staklenom ambalažom za višekratnu upotrebu. Povratna boca od 330 mililitara proizvedena tehnologijom toplinskog očvršćivanja stakla sada je standardno rješenje za austrijsku pivarsku industriju. Prema mišljenju Michela Cornaza, ovo je pravo otkriće.

"Vetropack je ovim uspješnim korakom zaslužio moje najveće poštovanje", komentira. Vidljivo zadovoljan ovim uspjehom, Cornaz je istaknuo: "Ohrabruje nas da nastavimo ovim putem daljnjim usavršavanjem metode i njezinom integracijom u proces." Jer iskustvo ga je naučilo jednu važnu lekciju: "Moraš nastaviti isprobavati stvari!" To je upravo ono na što su naši kolege u Vetropack Austriji usredotočeni: primjerice, Erich Jaquemar i njegov tim proveli su dubinska ispitivanja s ciljem usklađivanja dizajna boca i nosiljki kako bi se smanjili štetni učinci tijekom ponovnih uporaba. A naši kolege u inovacijskom centru u Pöchlarnu nastavljaju razvijati tehnologiju toplinskog očvršćivanja, korak po korak.