Jurij Maruščak

regler stroja

Ponosan sam na staklanu Gostomel, u kojoj radim od 1991. godine. I moja supruga Hana Bogdaniva je radila u njoj. Naša mlada obitelj živjela je u radničkom domu koji je kasnije preuređen u stambenu zgradu. Živjeli smo u toj zgradi, i u njoj smo dobili i odgojili kćer i sina. Ako postoji stabilnost, posao i poštena plaća, sve će u životu i obitelji biti dobro.

I bilo je sve u redu dok nismo na svoje oči vidjeli što je "ruski svijet". Najviše sam se brinuo za suprugu i djecu. Dobro sam znao što je rat, jer je moj najbolji prijatelj za vrijeme Sovjetskog Saveza služio vojsku u Gorskom Karabahu. Auti su nam bili spremni i želio sam da odmah napustimo grad, ali svi su odbili.

Dana 24. veljače bio sam na poslu. Kad sam se nakon smjene vratio kući, zatekao sam svoju obitelj u podrumu kako se skriva od helikopterskih napada, eksplozija i požara. Trebali smo se evakuirati, ali nismo stigli dalje od naselja Mikulči, 20 kilometara od Gostomela. K tome mi se unuk teško razbolio i morali smo hitno u bolnicu. Bojom smo na auto na ruskom napisali „djeca“ i umjesto zastava izvijesili bijele plahte u nadi da ćemo proći. Ali Rusi su nas već na prvoj blokadi umalo strijeljali pa smo se vratili.

Susjedi su me 4. ožujka obavijestili da mi je unatoč njihovu trudu stan u potpunosti izgorio. Ništa nije ostalo, čak su se urušili i žbuka i zidovi.

Nakon što sam ostavio svoju obitelj u gradu Hmeljnicki, 11. svibnja sam se vratio na posao i ostao u šoku. Zračna bomba pogodila je našu tvornicu i sve uništila: staklarske peći, zidove, strop… Ostao sam bez doma, tvornica je bila uništena, žena mi boluje od raka, a rat još uvijek traje.  

Ipak, tvornica se počela obnavljati, a ja sam počeo prikupljati dokumentaciju o gubitku stana. Bilo je teško jer požar u kojem mi je izgorio stan nije bio propisno dokumentiran. Veliko hvala Oleni Hončarenko – kadrovskoj referentici u Vetropack Gostomelu na pomoći i velikom srcu. U roku od mjesec dana uspjeli smo prikupiti sve potrebne dokumente. Nisam se ni nadao tolikom iznosu! Imao sam mnogo različitih inspekcija od raznih državnih agencija, ali samo sam od Vetropacka dobio pomoć. Od Zaklade sam dobio pravi novac. Zahvalan sam kolegama iz Vetropack grupe i generalnom direktoru Vetropack Ukrajine i Moldove Pavelu Prinku što su mi pružili ovu pomoć. I premda trenutno iz tehničkih razloga ne mogu obnoviti svoj dom, imam novac i čekam da dođe vrijeme za to. Moje duboko poštovanje svima koji pomažu. Sve će biti u redu. Sve ćemo obnoviti, a supruga će pobijediti bolest.